Panična kriza: simptomi, karakteristike i liječenje
Jedna treća osoba u dobi između 18 i 25 godina pati ili je patila od ovog poremećaja. Evo kako prepoznati i suprotstaviti se tome.
Panični napadi su epizode terora koji privremeno onesposobljavaju one koji od njih pate.
Obično traju nekoliko minuta i uvijek imaju razlog za pojavu, iako ih je teško prepoznati.
Prva epizoda uvijek je neočekivana . Ta nepredvidivost , koja karakterizira krize, tjera one koji pate od toga da žive u strahu da će patiti još jedan, projicirajući ih u začarani krug iz kojeg će se onda teško osloboditi.
"Strah od straha" ograničava slobodu djelovanja onih koji pate od ovog poremećaja , koji će pokušati izbjeći nepoznate situacije, mjesta prepune ljudi, ali i napustiti kuću bez pratnje.
Takvo ponašanje dugoročno može dovesti do depresije .
Kako prepoznati napad panike
Kriza panike govori se kao budna noćna mora . To je osjećaj terora koji doseže svoj vrhunac za oko 10 minuta i traje najviše 20. Manifestira se i fizičkim i kognitivnim simptomima .
Sve započinje drhtanjem , znojenjem, tahikardijom , do mučnina , bolova u prsima i otežanog disanja . Ove somatske pritužbe često su popraćene strahom od ludila , srčanog udara ili smrti .
Oni koji pate od napada panike imaju osjećaj da će se dogoditi nešto ozbiljno i da to nisu u stanju spriječiti.
Uzroci i lijekovi
Napadi panike rezultat su vrlo visoke razine stresa .
Zapravo postoje neki događaji koji na nemjerljiv način povećavaju stanje tjeskobe .
Ako se tim osjećajima ne pozabave, oni ostaju uspavani i mogu rezultirati anksioznom krizom. Među najčešćim uzrocima povećane razine stresa nalazimo sretne događaje poput braka i zajedničkog života i negativne okolnosti poput tuge , brige na poslu ili vezane uz naše zdravlje i naše najmilije.
Najprikladnije liječenje je psihoterapija , koju stručnjaci smatraju učinkovitijom od lijekova.
Tijekom seansi pacijent igra aktivnu ulogu i zajedno s liječnikom pokušati će pronaći uzroke njegovog poremećaja te će naučiti tehnike upravljanja anksioznostima, korisne za upravljanje krizama na najbolji mogući način.
Prije svega, pacijent mora naučiti suprotstaviti se katastrofalnim mislima, a potom mu je korisno izložiti se situacijama koje nastoji izbjeći, iz straha da će ih dovesti do napada panike, kako bi ih postupno ponovno ubacio u svoju rutinu.