Prirodni lijekovi: mitovi i vrline
Neki ih osporavaju optužujući ih da su lišeni bilo kakvih znanstvenih osnova. Druge imaju za cilj pokazati svoju učinkovitost na temelju nepobitnih rezultata. Trudimo se osvijetliti učinkovitost prirodnih lijekova.
Rasprava o djelotvornosti ili na neki drugi način o lijekovima koje nam nudi priroda za mala i velika zla koja nas pogađaju pokreće neskladne misli. Znanstveni podaci svjedoče o njegovoj učinkovitosti: primijenjene tvari potiču tjelesnu reakciju, prateći je prema oporavku od raznih bolesti, posebno kroničnih. Sama statistika potvrđuje opći rastući interes za meku medicinu: samo u Italiji u posljednjih 15 godina broj pacijenata koji se oslanjaju na prirodne lijekove porastao je za 65%. Izvještaj Eurispesa iz 2010. godine pokazuje da su pacijenti u deset godina prešli 10,6 na 18,5%.
Prirodno liječenje također je drevna znanost, poznata još od petog stoljeća, a ponovno ju je u 19. stoljeću ponovno uveo njemački liječnik Hahnemann. Prema njegovim pristalicama, sposobna je dati odgovore u slučajevima kada lijekovi tradicionalne medicine umjesto toga ne uspiju.
S druge strane, njezini negativci naglašavaju da se često koristi za liječenje blagih bolesti kao što su prehlada i kašalj, koje bi također spontano zacjeljivale s danom : prirodno liječenje stoga se doživljava kao disciplina koja se "može pohvaliti" učinkovitim rezultatima u kratkom roku; laka znanost koja očarava i uvjerava ljude u teškoće.
Nadalje, ako bi lijek za sve tegobe za koje se biljke ili drugi prirodni lijekovi zapravo predlažu bio djelotvoran, više ne bi postojao, iskorijenjen jednostavnom primjenom ovih "antidota". To, naravno, ne znači da apsolutno negiraju bilo koja njihova terapijska svojstva: međutim, to zapravo znači da ovo svojstvo često ne postoji za bolest za koja je prirodni lijek indiciran, a ne u dozama i metodama u kojima se daje. ,
Kako se izvlačite iz tog zastoja? Sa pregledom svih objavljenih studija o ovoj temi, metodološki smo izdvojili najtvrđe i uvidjeli u to što govori sveukupni zbroj podataka. Ozbiljnije studije (poput one koju je 2005. objavio Lancet, vodeći svjetski medicinski časopis) pokazale su da je učinkovitost ovih prirodnih tvari jednaka efikasnosti placeba, zaključujući da je homeopatija nerazlučiva od placeba.
Pa ipak, rasprava je i dalje otvorena i mnogo je manje ili više ozbiljnih pacijenata koji pribjegavaju prirodnoj medicini, a čija djelotvornost dijelom potvrđuje i neka znanstvena istraživanja.
Zaključno, prirodni lijekovi ne smiju se mitologizirati ili demonizirati. Može se koristiti kada su patologije koje se liječe blage i izolirane, poput prehlade ili probavne smetnje; kada problemi koje moramo riješiti postaju ozbiljniji, umjesto toga mora se konzultirati liječnika i savjetovati o najprikladnijoj terapiji.