Sindrom nemirnih nogu
Sindrom nemirnih nogu je patologija koja utječe na donje udove sa ozbiljnim posljedicama također na psihološkoj razini.
Na engleskom je poznat kao sindrom nemirnih nogu (prema izrazu koji je 1940. godine skovao švedski neurolog), na talijanskom je ovo stanje poznato kao sindrom nemirnih nogu (poznato i kao Ekbomov sindrom), a ukazuje da je nemoguće za one koji privrženost, ostati mirnim nogama, ustvari odmarani.
To je neurološki poremećaj koji se javlja uglavnom noću i uzrokuje hitnu potrebu za pomicanjem nogu koje se ne mogu odgoditi; tek nakon što ste ih premjestili, osjećate se istinski odmorni i mrak, peckanje i svrbež nestaju.
Ali sve je to kratkotrajno, jer uskoro se te neugodne senzacije vrate i morate se opet kretati.
Lako je shvatiti koliko je ovaj određeni sindrom težak posebno noću , kada spavate, jer mu mnogo ometa san, onemogućujući vam spavanje, a dugoročno može imati i onesposobljavajuće učinke, uzrokujući jak stres i depresivna stanja.
Uzroci i simptomi
Mora se reći da postoje dvije vrste ovog sindroma. Prvi primitivni oblik , takozvani idiopatski, koji nastaje polako i nema određene uzroke za prepoznavanje. Simptomi se obično pogoršavaju starenjem.
Postoji i sekundarni oblik koji se pojavljuje nakon 40. godine života i može biti povezan s patologijama povezanim s nedostatkom željeza i perifernom neuropatijom, ali može biti i posljedica određene terapije lijekovima. Simptomi se javljaju iznenada, ponekad čak i tijekom dana .
Faktori rizika
Postoje neki čimbenici koji mogu stvoriti uvjete za nastanak ove bolesti. Na primjer, između 25 i 40% trudnica patilo bi od toga u obliku koji, srećom, obično nestaje nekoliko tjedana nakon poroda.
Tijekom trudnoće, oni s sindromom nemirnih nogu trebali bi povećati svoje doze folne kiseline i vitamina B12 . Međutim, nije isključeno da bi žene koje su patile od toga tijekom trudnoće to još uvijek mogle učiniti u starijoj dobi. Nadalje, specifična terapija lijekovima može biti i faktor rizika, poput antidepresiva i antiemetika.