Društvo nije prikladno za žene
Ovo nije društvo za žene ako i danas postoji nasilje.
Postoje dani koje nikad ne biste željeli slaviti, obljetnice koje nikad ne biste željeli slaviti. Zločini protiv osobe koju nikada ne biste htjeli pročitati. Postoje uplašena, zgažena, otkazana lica koja nikad ne biste željeli prekrižiti. Umjesto toga, svakodnevica nam i dalje daje strašne priče, u kojima je žena tiha, zaboravljena žrtva. Prirodna žrtva.
„Dan protiv nasilja nad ženama” služi kako bi obilježili tri Miraball sestre, mučeni, silovani i ubijeni od strane vojske u diktatora Trujilla, 1960. u Santo Domingo. Santo Domingo ... istovremeno odredište za medeni mjesec i seksualni turizam.
Socijalna biča, nasilje nad ženama , koja ne nalazi logično objašnjenje. Oni se kreću u rasponu od ubojstva, do fizičkog nasilja, do psihološkog nasilja.
Da ne spominjem prepreke u pristupu određenim karijerama, nejednakost u plaćama za iste pozicije, u usporedbi s kolegama muškim.
Nije to društvo za žene koje je i dalje prepušteno ulozi sporednih glumaca, showgirlisa, dolina ugodnog izgleda ili s dobrim mozgom. Ali nemi, za ime boga, kako ne bi oskvrnuo čovjeka s kojim bi se umjesto toga trebao udruživati, s kojim bi trebao odrasti, barem podjednako.
Ne, to nije tvrtka za nas. Barem ne ovdje, ne na ovom poluotoku koji se ruši, gdje stražnjica još uvijek kreće odluke, gdje za karijeru morate birati između obitelji i uloge. Tamo gdje umreš od ruke onih koji su te morali voljeti i štititi. Tamo gdje još uvijek postoji rasprava o pravu na pobačaj, o pravu na potvrđivanje nečijeg životnog stila. Čisti srednji vijek.
Naše misli izlaze na sve žene. Onima koji su morali podleći i onima, malim i velikim, koji su donijeli i visoko nosili našu vrijednost, naše dostojanstvo. Oni su ambasadori onoga što uistinu jesmo, onoga što bismo mogli biti, samo ako nam zaista omoguće da izrazimo sav svoj veliki ljudski i intelektualni kapital.