Konkordatni brak

U Italiji je moguće vjenčati s vjerskim obredom koji vjenčanju daje civilnu valjanost ... ovdje je postupak potreban za organizaciju vjenčanja konkordova

Konkordatni brak

U Italiji je moguće vjenčati s vjerskim obredom koji vjenčanju daje civilnu valjanost… ovdje je postupak potreban za organiziranje vjenčanja konkordova.

Konkordatni brak je brak koji slavi Katolička crkva i kojoj talijanska država priznaje građanske učinke, očito pod određenim uvjetima.

Danas se njime upravlja člankom 8. zakona od 25. ožujka 1985., n. 121 i po čl. 4 Dodatnog protokola. Znamo da je sve počelo 1929. godine Lateranskim paktima između države, tada ih je predvodio vlada Benito Mussolini, i Katoličke crkve, koje je zastupao kardinal Pietro Gasparri.

Zahvaljujući ovom sporazumu, nije potrebno slaviti vjenčanje s dva različita i odvojena obreda, ali moguće je da se oni koji to žele vjenčaju pred vjerskim kultnim dužnosnikom, a zatim sve pošalju državi kako bi mu se dala valjanost.

Sličnosti s građanskim brakom

Konkordatni brak mora biti prepisan i, nužno, slijediti pravila slična onima zamišljenim za civilni obred.

Kada se odlučite na ovaj prekrasan i zahtjevan korak, par koji se namjerava vjenčati s vjerskim obredom, mora još uvijek otići do Općinskog ureda i zatražiti pokretanje postupka objavljivanja i objavljivanja pred vratima Općinskog doma. Isti postupak slijedit će i župa prebivališta budućih supružnika koja će u istom imati komunikaciju.

Nakon što proteknu zakonski rokovi, tj. Knjiženje mora biti vidljivo 8 dana, matičar, ako nije obaviješten o nijednom protivljenju, paru daje certifikat, takozvanu nulla osta. Tek nakon još 4 dana moguće je slaviti vjenčanje i prije 180 dana ili ćemo morati započeti iznova.

Brak se slavio pred ministrom štovanja.

Potrebni dokumenti

Sva se dokumentacija mora dostaviti župniku koji napokon može organizirati vjerski obred.

Tijekom proslave potrebno je da:

  1. Katolički ministar bogoslužja trebao bi pročitati članke građanskog zakonika, članak 143 - koji se odnosi na međusobna prava i dužnosti supružnika, članak 144 - koji se odnosi na obiteljski život i prebivalište obitelji, i konačno, članak 147. - na dužnosti prema djeci.
  2. Sastavljaju se dva originala izvoda iz braka s relativnim potpisima supružnika i svjedoka.
  3. Izvješće o venčanju mora biti upisano u matične knjige.
Potpis supružnika iz matične knjige.

Ova posljednja kompetencija, koje se malo tko sjeća, zapravo je ona koja ima najveću važnost, zapravo, u suprotnom će bračna veza vrijediti samo u vjerskoj sferi.

Ponekad je birokracija dosadna, ali često nam dopušta da ostvarimo svoje snove i ispunimo najveću želju ... formiranje obitelji s osobom koju volimo najviše!