Kuhinja starog Rima najtradicionalnija je kuhinja naših zemalja, što poboljšava istinske izvorne talijanske proizvode: još jedan razlog da ga ponovo otkrijemo?
Kada govorimo o drevnim i tradicionalnim namirnicama, kod nas je jedna od najklasičnijih svakako pizza. Što je talijanije od ovog jela? Kao što je tradicionalno, posebno u dolini Po, polenta u različitim oblicima. Ili u drugim dijelovima Italije tipični pripravci na bazi krumpira.
Nisam izabrao jela nasumično: jednostavno sam uzeo jela koja ne mogu biti tradicionalna, jednostavno zato što osnovne sirovine koje ih čine, kao što su rajčica, krumpir i kukuruz jednostavno nisu postojale u Italiji prije 1500. godine, kada su bile uvezene, a zatim se nisu širile sve do 1600.-1700., kada se njihova obrada postupno širila.
Što znači da bismo se mogli vratiti u prošlost i (ako čitate ovaj članak iz Italije) naći nas tamo gdje ste sada, ali prije 2000 godina, otkrili biste da mnogo stvari na koje ste navikli jesti danas nije bilo tamo, prošlost. Pogledajmo primjerice na čemu se temeljila kuhinja starog Rima.
Što su Rimljani jeli: kuhinja starog Rima
Ovaj članak, naravno, pišemo ga jer postoji prava linija restauatora koji, osobito širom Rima, pokušavaju napraviti jela koja odražavaju rimsku tradiciju, a da ne koriste sastojke koji su kasnije došli u našu zemlju. I zabavno je otkriti da se možete dobro jesti čak i samo s proizvodima koje je priroda izvorno odlučila donirati našim područjima.
Počevši od žitarica, na primjer , pšenica nije bila toliko raširena (unatoč dolasku iz Mezopotamije) i zato ju je trebalo zamijeniti drugim žitaricama, uglavnom ječmom ili pirjanom , čuvenom osnovnom hranom rimskih legija, što je omogućilo stvaranje brašna pogodna za pravljenje kruha. Može se upotrijebiti i brašno od kestena, na kojem su bili kesteni, ili brašno od čičerke . Brašno od žitarica koristilo se i u doba gladi, iako je malo toksično za ljude.
Kukuruz, kao što smo rekli, nije postojao.
Čak ni mahunarke nisu bile toliko raširene: na primjer, nije bilo graha , koji je uvezen mnogo kasnije, pa Rimljani nisu imali niti jednu od najvažnijih mahunarki na raspolaganju za našu prehranu. Srećom, mogli bi računati na različite mahunarke koje će ih zamijeniti, posebno slanutak i leća, danas rjeđe zbog problema intenzivnog uzgoja, ali sa sličnim hranjivim svojstvima.
Međutim, sve što je solano, nije bilo dostupno i to je problem jer u ovoj obitelji do danas postoje neke najvažnije kulture za našu prehranu: u stvari imamo rajčicu i krumpir koje smo već spomenuli, ali i paprike (i čili, iako ih mi smatramo uobičajenim za Južnu Italiju) i patlidžane, koji su se, međutim, uvozili s arapske strane, a ne iz Amerike. A nije bilo čak ni biljaka duhana koje ne jedete, ali ne pušite. Ukratko, toskanske cigare su tradicionalne, da, ali ne toliko.
Različit govor za zeljaste usjeve, koji su umjesto toga bili rašireniji i koji su se konzumirali jer su rođeni u našim krajevima: bilo je rimskih kupusa, salate, rakete, cikorije, čička, korijandera , mrkve, celera , češnjak, luk, blitva, por , repa, šparoge, nana.
Za ljubitelje povrća iz kojeg se konzumira voće, odsutnost solanacea zamijenila je prisutnost cucurbitsima, dakle zelenim svjetlom za bundeve , lubenice, dinje i krastavce, koje su i danas sastavni dio naše kuhinje.
FOKUS: Jesu li pad Rimskog Carstva olakšale klimatske promjene?
Bilo nam je bolje za voće, jer su Rimljani zapravo imali odličan izbor, s klasičnim voćem poput jabuka i krušaka, koji je već bio prisutan u to vrijeme, a zatim breskvama, marelicama, trešnjama, šljivama. Grožđe i masline nisu mogle nedostajati , što je omogućilo stvaranje nekih od najpopularnijih pripravaka naše zemlje danas, poput vina i ulja, koji su već postojali u vrijeme antičkog Rima. Agrumi, s druge strane, ... Pa, nije ih bilo.
S životinjskog stajališta , međutim, situacija je mnogo sličnija onoj koju danas vidimo. Za ribolov svakako, jer u suštini danas nastavljamo jesti, osim uvoza, vrste riba koje žive na Sredozemlju i koje su već ulovljene u to vrijeme, a koje su bile otprilike iste, neto mnogo ribljih mora. Naravno, ukusi nisu bili baš današnji, budući da su npr. Stari Rimljani morovu jegulju smatrali delicijom.
Tipični prikaz starih Rimljana: gluttoni koji su stalno ovisni o crapuli ... ali koliko je tačna istina?Ni kao životinje nismo bili u velikoj razlici s konjima (koji su u Italiji oduvijek jeli malo), kravama, svinjama, a potom i kokošima, fazanima, zamorcima koji su dio naših krajeva već jako dugo. Purana očito nije bilo, koje su američke. Ali guske su bile uobičajene.
Prisutnost ovih životinja dovela je do prisutnosti proizvoda životinjskog podrijetla, pa su jaja, mlijeko i posljedično sirevi, kao i neke vrste suhomesnatih proizvoda, nastale iz potrebe za očuvanjem mesa zaklanih životinja dulje vrijeme.
PS: Za ljubitelje slatkiša, sjećam se da ako je bilo brašna i jaja, nije bilo šećera : kuhinja starog Rima nadoknadila ga je medom, još jednim snažnim zaslađivačem, ali budući da je proizvodnja meda bila vrlo mala najbogatiji su si mogli priuštiti slatku hranu ...
Neke knjige koje bi vas mogle zanimati o ovoj temi:
Pročitajte i:
- Hortus Urbis: urbani povrtnjak starih Rimljana
- 6 zaboravljenih plodova za otkrivanje